Janjski otoci Foto: Ivana Kovačević

Svakom je potreban mali predah: od posla, okruženja, porodice… i za to je idealno vikend putovanje.

Lako je pripremiti se za putovanje u regionu. Kada se konkretno o Banjaluci radi, nisam puno istraživala. Zašto to kažem!? Zato što postoji jedan dečko iz tog grada čije putopise redovno pratim, pa mi je negde bilo logično da pročitam njegove preporuke o gradu u kome je rođen i da se prepustim. Samo jedna stvar me je mučila, da li će vreme biti ok…

Vreme nije bilo ok. Padala je kiša, bilo je hladno ali uspeli smo pored Banjaluke, u koju smo se namenski uputili, da skoknemo i do Jajca i da uživamo u prelepoj priodi i pored lošeg vremena.

Iz Beograda već neko vreme postoji direktna avio linija do Banjaluke, pa je veoma lako i dostupno da upoznate istoriju, probate ukusnu hranu sa ovog područja i uživate u prekrasnoj priodi.

Grad smo obišli laganom šetnjom, pešice. Prvi razlog je što se u centru grada nalazi većina znamenitosti, a drugi, zato što smo imali sreće i imali “lične vodiče” koji su uspeli da nam približe grad i njegovu okolinu i ispričaju nam sve lokalne priče o ovom mestu, ali i da nas usmere na ono najbolje što može da pruži.

U centru grada, uz levu stranu reke Vrbas koja protiče kroz grad, nalazi se tvrđava Kastel, inače najstariji istorijski spomeniku u Banjaluci. U prošlosti, Kastel je bio vojničko utvrđenje i štitio je kotlinu Vrbasa od naleta neprijatelja. Danas, ovo utvrđenje u letnjem periodu ima par interesantnih manifestacija i letnju pozornicu.

Kastel, Banjaluka Foto: Ivana Kovačević

Preko ulice, u neposrednoj blizini tvrđave, nalazi se Safikadin grob. Legenda kaže da se mlada i lepa Banjalučanka zaljubila u austrougarskog vojnika koji je čuvao stražu na zidinama tvrđave. Međutim, sudbina ih je rastavila poslavši mladića na front, a nedugo zatim je stigla i vest o njegovoj pogibiji.

Mlada Safikada je zbog te ljubavi i reči koju je dala svom dragom da će njihova ljubav trajati do groba, jednog dana tačno u podne, kada su sa tvrđave topovi označavali 12 sati, stala pred top koji je pogodio i pogubio. Na mestu gde je njeno telo palo sada je spomen ploča ispred koje zaljubljeni parovi pale sveće za večnu ljubav.

Banjaluka Foto: Ivana Kovačević

Samo par minuta hoda dalje, nalazi se trg Krajina. Na trgu se nalazi krivi sat. On ne pokazuje “pravo” vreme, već simbolizuje vreme udara velikog zemljotresa koji je pogodio Banjaluku 1969. godine.

U njegovoj blizini se nalazi pijaca, robna kuća Boska, pešačka zona sa lepo uređenim fasadama starih zdanja i hotel koji je spomenik graditeljskog nasleđa prve kategorije, sagrađen 1933. godine, u period procvata Banjaluke, za vreme Vrbaske banovine i bana Svetislava Tise Milosavljevića.

Nastavili smo dalje Gospodskom ulicom, a Ivana nam je objasnila zašto ta ulica nosi upravo takav naziv. Naime, davnih dana ovu ulicu su krasile trgovačke radnjice u kojima se prodavala “skupa” roba. Nedaleko odatle nalazila se, kao i danas, gore spomenuta pijaca (tržnica). Ljudi koji su radili na pijaci dolazili su do ove ulice da vide šta je to tako specifično i jedinstveno u radnjama. Naravno, s obzirom da su radili na pijaci, tj. verovatno dovodili stoku da je prodaju na istoj, nije ih pratio mio miris, pa je jedan od vlasnika lokala na svom izlogu napisao “Samo za gospodu”. Ulica danas zvanicno nosi drugi naziv, međutim naziv Gospodska ulica se primio u narodu i dan danas je tako zovu.

Na kraju ove ulice nalazi se palata predsenika Republike Srpske kao i zgrada Banskih Dvora koja ima prelepu dvoranu u kojoj se održavaju predstave, koncerti, modne revije…

U gradu se nalaze i Hram Hrista Spasitelja, džamija Ferhadija koju je izgrađena po želji Paše Sokolovića i samostan Marija Zvijezda.

Banjaluka je i univerzitetski centar Republike Srpske, pa zato u gradu ima puno mladih.

U okolini (pet km od grada) se nalazi Banj Brdo (431m nadmorske visine). Nismo stigli da odemo do ovog izletišta, ali kažu da Banjalučani obožavaju da ga posećuju.

Oko 25 km od grada nalaze se Krupski slapovi poznatiji kao Krupa na Vrbasu. Kaskadni vodopadi, stara vodenica i huk vode, šetalište uz obalu reke i šumovit predeo pravi su biser. Pešačkom stazom od slapova se lako možete popeti do crkve Svetog Ilije koja datira iz dvanaestog veka.

Krupa na Vrbasu Foto: Ivana Kovačević

S obzirom na to da smo posetili Banjaluku pre maja, kada kreću rafting ture, nismo mogli da uživamo u ovoj vodenoj avanturi. Plahovita reka Vrbas, uz koju vozimo veći deo puta pruža veliku mogućnost za bavljenje i uživanje u raftingu, kanjoningu, kanuingu i kajakingu.

Izlazimo iz Republike Srpske i ulazimo u Federaciju, idemo do Jajca. Plivski vodopad je prvo na šta pomislim kada se spomene ovaj grad.

Jajce Foto: Ivana Kovačević

Grad Jajce je sam po sebi muzej. Iako nije veliki, ima puno toga da ponudi. Postoje dokazi o postojanju rimskih naselja, poslednji bosanski kralj Stjepan Tomašević je krunisan u Jajcu, katakombe odnosno podzemna crkva iz srednjovekovnog perioda, tvđava i naravno muzej tj. kuća u kojoj se održalo drugo zasedanje AVNOJ-a.

Put nas dalje vodi ka velikom i malom Plivskom jezeru na kome se nalaze mlinčići.

Plivsko jezero, mlinčići Foto: Ivana Kovačević

Opet ulazimo u Republiku Srpsku, ideja nam je bila da dan završimo na Janjskim otocima (opština Šipovo). Prava mala oaza prirode i zelenila (iako je tek početak proleća i nije sve još procvetalo), kaskadni vodopadi, potoci.

Janjski otoci su pravi mali eko sistem bogat biljnim i životinjskim svetom. Uživali smo u moći prirode, crvkutu ptica i zaboravili na svakodnevne brige.

I to negde i jeste ono na šta stavljam akcenat. Vikend za pamćenje, za resetovanje, za opuštanje i beg od svega. Divna priroda ove regije i Banjaluka u kojoj ima šta da se doživi, vidi, pojede… Idealni su za usporavanje tempa i resetovanje.

Piše: Ivana Kovačević