Jedan grad, tri izgovora: Pečuj, Pečuh, Pecs

Pečuj Foto: Ivana Kovačević

Rođena sam u ravnici u Vojvodini, ali nikad nisam volela niti osećala pripadnost. Zimi duva ludački vetar, depresija vlada, leti prži sunce, svi su usporeni i kao da nemaju ciljeve u životu, kao da su se pomirili sa situcaijom da eto tu su, gde su i šta sad.

Takvu situaciju sam očekivala kada smo se uputili ka Pečuju. Vikend putovanje, nešto novo za videti i doživeti, ali kao i života u Vojvodini i svim ravničarskim predelima, dva dana dosta. Međutim…

Tokom 2010. godine Pečuj je preuređen i renoviran i kao kulturna prestonica Evrope postao je veoma primamljiv za turiste iz celog sveta. Slogan je bio “Grad bez granica”. I da, on to zaista i jeste.

Pečuj Foto: Ivana Kovačević

Peti je po veličini grad i mnogi ga smatraju najlepšim gradom u Mađarskoj posle Budimpešte. Poznat je po mnogobrojnim crkvama, dobrim muzejima i blagoj klimi. Pečuj ima i najduža leta u Mađarskoj jer je smešten u dolini. Nalazi se na jugu Mađarske, blizu granice sa Hrvatskom, a do prvog pograničnog mesta ima oko 40 km.

Jedan je od najvećih univerzitetskih gradova u srednjoj Evropi. Davne 1367. godine u gradu je osnovan prvi univerzitet u Mađarskoj. Danas ima desetak fakulteta i u njemu živi oko 30 000 studenata koji ovoj kulturnoj prestonici daju posebnu notu. Mešavina mladosti i duge istorijske baštine čini Pečuj jedinstvenim i posebnim.

Dokazi velikih studentskih i mladalačkih ljubavi smešteni su u Janus Panonius ulici. Na metalnoj ogradi nalazi se hiljade katanaca, koji su okačeni kao simbol ljubavi. Iako se ovaj običaj danas može videti u skoro svakom gradu, smatra se da vodi poreklo upravo iz ovog gradića i da je nastao u 19. veku.

Pečuj Foto: Ivana Kovačević

Oko grada postoji i veliki broj staza i nekoliko jezera u kojima turisti i meštani uživaju. Priroda je divna i odlično je mesto za relaksaciju, roštilj ili šetnju. Postoje čak i biciklističe staze iz centra Pečuja do jezera. Za kraj dana smo se popeli na televizijski toranj i iznenadili se veličinom Pečuja. TV toranj je visok skoro 200 metara, a za posetioce postoji na vidikovcu i restoran. Sagrađen je početkom sedamdesetih na Mečeku, brdu iznad grada.

Ono na šta treba obratiti pažnju i probati jeste cenjena i uvek dobra mađarska kuhinja. Poseban je gušt sesti u neku od čardi i uživati u tipičnim mađarskim intenzivnim i ljutim ukusima i velikim porcijama.

Pečuj Foto: Ivana Kovačević

Uživali smo i u centralnoj ulici: poseban šmek daju joj kafići i pabovi sa živom muzikom u kojima možete osetiti dobre vibracije grada.

Székesegyház katedrala je najgrandioznija crkva u regionu, sagrađena u 12. veku na temeljima crkve iz 5. veka.

U centralnom delu trga smeštena je džamija Kasim Paše, za koju se može reći da je najprepoznatljivija građevina Pečuja i najznačajniji primerak otomanske arhitekture u Mađarskoj. Dolaskom na ove prostore, Turci su 1543. godine sagradili džamiju na mestu dotadašnje gotičke crkve Sv. Bartolomeja. Nakon što su habzburško-mađarske trupe oslobodile grad, džamija je 1702. godine pretvorena u crkvu. Jedina vidljiva promena je Isusovo raspeće koje je postavljeno iznad mihraba. Čak su i originalni arapski natpisi u unutrašnjosti ostali netaknuti.
Barbakán kula kružnog oblika iz 15. veka sagrađena je za posetu vojskovođe Pála Kinizsija 1498. godine, u periodu kada su zbog pretnje turskih napada na jugu Mađarske modernizovani i pojačani odbrambeni sistemi tvrđava i gradova.
Turci su tokom svoje vladavine rušili hrišćanske crkve ili ih pretvarali u džamije, ali su istovremeno uspostavili srpsku episkopiju za veliki broj srpskih plaćenika u njihovoj vojsci, dok je katoličko sveštenstvo plaćalo porez srpskoj episkopiji. Prema pisanim dokumentima u Pečuju je za vreme Turaka postojala i srpska pravoslavna crkva, ali je kasnije pretvorena u kafanu.
Franjevačka crkva se nalazi na mestu srednjovekovne crkve koju su Turci nakon okupacije pretvorili u džamiju. Franjevci imaju dugu istoriju u Pečuju, a prvi put se spominju 1280. godine.

Prelepo jezgro omanjeg grada u kome se mešaju vekovi, katedrale, crkve, džamija sa krstom na vrhu.

Pečuj Foto: Ivana Kovačević

Mene je posebno oduševio deo na trgu gde su posadili začinsko bilje. Bila bi super fora da ovo postoji u svakom gradu, pa kad se vraćate iz šetnje uberete koji listić svežeg bosiljka koji će vam ulepšati ručak.

Ovde se sve može obići peške.

Biste poznatih Pečujaca, puno zelenila, park u centru je tako koncipiran da možeš da doneseš svoju hranu i piće i sediš za drvenim stolovima i uživaš.

U podrumu prelepe katedrale koja se odmah uoči nalazi se fenomenalni podrum vina. U prošlosti je svaka kuća imala i svoj vinski podrum koji su u to vreme posećivali samo muškarci. Žene nisu bile poželjne osim ako bi došle po svoje muškarce da im pomognu da dođu do kuće. Sva sreća, ti običaji su sada davno zaboravljeni.

Muzeji su posebna priča. U ovom gradu ih ima 15.

Nedaleko od Kulturnog kvarta smešten je Žolnai mauzolej, koji se naziva i pečujskim Panteonom. Put to njega krase 42 figure lava postavljene duž stepeništa koje vodi do ulaznih vrata.

Pečuj Foto: Ivana Kovačević

Podigao ga je Mikloš Žolnai, posle smrti oca, blizu njihove fabrike. Žolnai je čuvena mađarska fabrika za proizvodnju keramike, porcelana i opeke koju je u Pečuju osnovana 1853. godine. Zahvaljujući svojoj inovativnosti i izlaganju na svetskim sajmovima, fabrika je postala svetski poznata. Posebno se ističe pirogranit keramika otporna na vremenske uslove, patentirana u ovoj fabrici. Njome je pokriveno i ukrašeno više od 1 000 građevina širom Evrope.

Zsolnay kulturna četvrt se nalazi izvan užeg centra grada, ali se do nje može doći laganom šetnjom. Razne kulturne i obrazovne organizacije su se preselile ovde, stvarajući aktivnu kulturnu četvrt.

Ova četvrt je danas omiljeno okupljalište turista i lokalaca, a osim stalnih izložbi, ovde se održavaju i razni festivali i nastupi na otvorenom. Nekadašnja zgrada fabrike danas je koncertna dvorana i kongresni centar opremljen savremenim sadržajima.

Pečuj Foto: Ivana Kovačević

Jugoistočno od grada se uzgaja vinova loza i proizvode se čuvena mađarska vina. Zbog njih se Pečuj i naziva „gradom vina i grožđa“. Potvrđujem da su odlična.

Pečuj je meni ostao u lepom sećanju i budi posebna osećanja. Nismo se setili da zaključamo katanac na gore pomenutoj metalnoj ogradi ali imamo sreće da naša ljubav koja je počela u Pečuju i dalje traje istim intenzitetom.

Piše: Ivana Kovačević

 

1 Comment

Add yours →

  1. Sjajan opis grada, a nije ni daleko pa se može lako obići.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

© 2024 Moje putovanje

Theme by Anders NorénUp ↑

error: Kontaktirajte nas ako želite da prenesete sadržaj!!