Albanija, zemlja orlova

Često sebi prigovaram što lutam tuđinama (svetom) a retko obiđem komšiluk. Na primer: Albanija. Dok sam bila klinka, slušala sam priče da je Albanija zatvorena, nerazvijena zemlja, a da su ljudi zarobljeni u prošlosti, bez mogućnosti da krenu napred.

Naravno, dok sam odrastala, dobijala sam realniju sliku ali moram priznati da sam i dalje imala predrasude kada sam na listu želja za putovanja i destinacije za ovu godinu stavila Albaniju.

Dok sam proteklih godina sporadično obilazila Balkan, shvatala sam da se neke pojave, mesta, ljudi, verovanja… nisu promenili od davnina, iako živimo u 21. veku. Kao da je obavijen velom tajne, Balkan izaziva i nemir i radoznalost. Ta želja da otkrijem “tajnovitost”, ovog proleća odvela me je u Albaniju.

Drač Foto: Ivana Kovačević

Ulazimo preko Crne Gore, kenuli smo na put iz Ulcinja. Albanija se graniči još sa Grčkom, Makedonijom i Kosovom i Metohijom. Put i nije nešto, star je, zakrpljen više puta, no do Skadra ima oko 15 km pa i nije problem.

Uzbuđena sam, ne znam ni sama šta očekujem… Kada smo ušli na teritoriju Albanije, imala sam osećaj da sam došla na kraj sveta. Tako sam valjda zamišljala Abaniju kada sam bila dete. Međutim, posle par kilometara, shvatam da će mi se predrasude lako razbiti.

Sunčan je dan a divna priroda je duž celog puta. Plan smo napravili tako da zaobiđemo Skadar, odnosno da ga posetimo u povratku. Pravac Drač. Od Skadra put je dobar, nov, ima vozila, ali nije gužva. Voze se novi, dobri autmobili.

Ono što prosto upada u oči čitavim putem jeste da je Albanija danas jedno veliko gradilište. Ulažu se ogromna sredstva u infrastrukturu, kuće i lokali na koje nailazimo usput su novi, sređeni, fasade su okrečene… Ne znam kako je bilo pre par godina, ali ova Albanija danas dosta dobro izgleda.

Posle 105 kilometara stižemo u Drač. Grad i luka na obali Jadranskog mora, jedan od najstarijih gradova u Albaniji. Svojevremeno je bio veoma značajan grad. Danas u njemu možete posetiti i videti Rimsku arenu iz II veka. Vekovima je bio najveća luka u evropskom delu Osmanlijskog carstva, a kada je Albanija postala nezavisna 1912. godine, Drač je postao njen glavni grad, i bio je sve do 1920. godine.

Drač Foto: Ivana Kovačević

Danas je to moderan grad koji se širi i gradi. Staro jezgro je dobro očuvano, a oko starog grada razvio se novi deo sa modernim stambenim naseljima, bulevarima i šetalištima. Feriboti saobraćaju svakodnevno na relaciji sa Italijom. U južnom delu grada, uz predivnu peščanu plažu, izgrađeni su hoteli. Duple trake koje vode u taj deo grada, palme između traka, imate osećaj da ste negde u razvijenoj Evropi.

Drač Foto: Ivana Kovačević

Drač je poznat i po restoranima koji nude najukusnije morske specijalitete. Sve to uz gostoprimstvo lokalnog stanovništva čini ga veoma privlačnim za turiste koji vole još nedovoljno proučene i istražene destinacije za odmor. Stariji znaju srpski a mlađi odlično govore engleski. Poseta Drača nam je omogućila da uživamo u potpuno drugačijoj destinaciji. Ne znam kako je leti, ali tokom proleća ovde možete uživati u čistoj, iskonskoj prirodnoj lepoti, čistim i mirnim plažama, kakve svi sanjamo.

Drač Foto: Ivana Kovačević

Odabir albanskog primorja za godišnji odmor sada mi se čini i više nego logičan potez. Cene su ovde nešto niže nego u Srbiji. 130 leka = 1 evro. Slično kao kod nas, tako da ćete se lako snaći u preračunavanju. Potrebna je samo dobra volja i da bez predrasuda krenete u otkrivanje lepota albanskog primorja. Nećete pogrešiti.

Drač je povezan auto putem sa Tiranom.  Udaljenost između njih je 35 km, međutim kako se i jedan i drugi brzo šire, verujem da će se za par godina i spojiti. U predgrađu Tirane su kuće i vile koje vrede verovatno kao nekoliko naselja u gradu. Kad se ulazi u grad, imate osećaj da ulazite u luna park.

Fasade zgrada su šarene, žute, crvene, ljubičaste, to je ono čime se gradska arhitektura danas ponosi. Nekada su sve zgrade u gradu bile sive ili su izgubile fasadu a to je uticalo na opšte raspoloženje u gradu. Grad i država su bile zatvorene, nije bilo novca, pa su sa malo ideje i boje na fasadama razbili sivilo grada. Odlična ideja, dobro izgleda.

Tirana Foto: Ivana Kovačević

Tirana je lep grad. Uži centar grada je uredan, čist i umiven. Centar grada je Skenderbegov trg, prostor gde su smešteni glavni turistički objekti. Skenderbegov konjanik, zgrada Opere, Ethembegova džamija i Nacionalni istorijski muzej. Trg se trenutno rekonstruiše pa smo ga obišli i razgledali samo preko ograde.

Tirana Foto: Ivana Kovačević

Što se tiče saobraćaja, nije haotičan kako sam zamišljala. Interesantni su semafori, koji čitavi svetle u crvenoj ili zelenoj boji. Bicikle voze suprotnom stranom, što stvara problem, odnosno, biciklisti vam nasred puta idu direktno u susret i samo prođu pored vas.

Tirana Foto: Ivana Kovačević

Stanovnici Tirane se ne razlikuju ni po čemu od Evropljana. Prate trendove i u oblačenju i u modernim tehnologijama.

Kafići, barovi i diskoteke su puni ljudi. Žamor, smeh i dobra muzika se čuju sa svih strana. Sa prijateljima koji su krenuli sa nama u ovu avanturu seli smo u jedan lokal da nešto prezalogajimo i popijemo. Konobar nam kaže da je puno ljudi iz Srbije koje dolaze, da je njima kao lokalcima to super, a da se gosti odlično provode.

U razgovoru sa meštanima, razbijena je još jedna moja predrasuda o Albaniji kao hermetičnoj zemlji: ovde je sloboda govora veoma izražena, a mediji javno prozivaju političare ako neki nije ispunio obećanja i očekivanja naroda.

Krećemo iz Tirane ka selu Lezhe. Nalazi se na putu između Drača i Skadra (30 km ispred Skadra)

Prijatelji koji su bili sa nama već su posetili ovo selo i preneli nam svoje bajkovite utiske. Međutim, dok se ne nađeš tamo ne možeš sebi da dočaraš tu lepotu. Saznali smo da je Lezhe katoličko selo, koje je bilo nerazvijeno i da su seljani živeli u velikoj bedi. A onda je paroh napravio koncept takav da se svaka od sedam porodica bavi različitim poljoprivrednim delatnostima: vinogradarstvom, uzgojem povrća, žitarica, životinja… To je dovelo do toga da otvore restoran “Mrizi i Zanave” i da sve te proizvode plasiraju na jednom mestu.

Selo Lezhe Foto: Ivana Kovačević

Ovde se jelovnik menja četiri puta godišnje u zavisnosti šta se u to doba godine uzgaja. Vina i pivo su iz domaće radinosti, voda je iz bunara koji se nalazi na imanju. Ovde nema brendova koji vas u svakom drugom restoranu okružuju i koji vam se serviraju. Ovde vas okružuje prelepa priroda, jedete prvoklasnu hranu koja je ovde uzgajana, a ukus i aranžman se ne mogu opisati… Morate ih posetiti ako vas put nanese!

Ono što je jako bitno napomenuti, a što smo u razgovoru sa ljubaznim osobljem shvatili, jeste da restoran ne može da primi putnike namernike koji samo banu, mora da postoji rezervacija, s obzirom na to da ovo mesto nije napravljeno u komercijalne svrhe pa je rezervacija obavezna.

Na njihovom posedu možete videti i bunker kojih u ovom mometu u Albaniji nije mnogo ostalo, a kojih je za vreme vladavine Envera Hodže bilo na svakom ćošku.

Albanija Foto: Ivana Kovačević

Posle dobre klope odlazimo do Skadra. Prvo na šta nailazite kada idete iz ovog pravca je tvrđava Rozafa.

U Skadar nad Bojanom, zbog starog verovanja, dolaze majke bez mleka da se pomole u kapelici u tunelu tvrđave na vrhu 130 metara visoke sive stene. Ono što naučnici vide kao svetlucavi beli kalcit koji curi kroz sive kamene blokove, za žitelje Skadra vekovima su značile kapi mleka iz dojki Rozafe, žene Gojka Mrnjavčevića, koja je živa zazidana u zidine grada, žrtvovane da ga vile više ne bi rušile.

Skadar je mesto gde se sudaraju Drim i Bojana i ulivaju se u Jadransko more. Istorija Skadra je vrlo zanimljiva. To je grad u kojem katolici, muslimani i pravoslavci već stotinama godina žive u miru. Trebalo bi ga promovisati kao divan primer tolerancije i suživota. Inače, u čitavoj Albaniji nema verskih razlika, svi su patriote, svi vole svoju zemlju.

Sam centar grada je šetačka zona. Pada veče, postaje hladnije a i mi smo se već umorili. Vreme je da se krene kući.

Albanija (Shqiperia) zemlja orlova, toliko drugačija, a toliko blizu… Zadovoljna sam našom posetom ovoj neobičnoj zemlji. Drago mi je što sam videla kako izgleda nekad potpuno zatvorena i izolovana zemlja.

Malo smo procunjali i pogledali kroz vreme i istoriju zemlje koja se nalazi na najlepšem delu Balkana.

P.S. Vratili smo se kući živi i zdravi, puni pozitivnih utisaka.

 

Piše: Ivana kovačević

1 Comment

Add yours →

  1. Slažem se sa vama u potpunosti, nosim slične utiske iz Albanije, bio sam prošle godine sa grupom mojih planinara, obišli smo Skadar i Tiranu, zemlja grabi krupnim koracima naprijed, ljudi su otvoreni i gostoprimljivi. Preporučujem obilazak iste!
    Žarko Okuka

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

© 2024 Moje putovanje

Theme by Anders NorénUp ↑

error: Kontaktirajte nas ako želite da prenesete sadržaj!!