Mnogima je dovoljno da tokom godišnjeg odmora uživaju na plaži, u hotelu, šetnjama. Donekle se to i podrazumeva kada letujete u Tunisu. Ja takav vid turizma ne volim i smatram ga gubljenjem vremena. Ako ste od onih koji vole aktivan odmor, onda vam treba samo malo volje i organizacije da za isto to vreme obiđete čitav Tunis ili u našem slučaju krug od 1400 km. Ne verujete?
Pa da počnemo…
Slećemo na prestonički aerodrom Kartagina i odmah krećemo u obilazak savremenog glavnog grada koji se, kao i država, zove Tunis. Oko 20 odsto stanovništva živi u njemu. Preporuka je poseta muzeju Bardo koji poseduje najveću kolekciju rimskih mozaika. Medina u Tunisu je pod UNESCO zašitom od 1979. godine.
Nedaleko od grada nalazi se nekadašnja feničanska prestonica Kartagina. Ostaci grada su na uzvišenju, pa je panorama koja se pruža ispred vas, na belu prestonicu Tunis i more na horizontu, čarobna.
Mi nastavljamo putovanje dalje ka Sidi Bu Saidu, gradiću poznatom po belim kućama, plavim kapijama i prozorima, udobnim restoranima i kafićima, a duž glavne ulice nižu se trdicionalne radnjice. Za uživanje u ovom ljupkom gradiću ili kupanju na plaži vredi izdvojiti nekoliko sati.
Put nas dalje vodi ka Hamametu. Večera koja je usledila, otkrila nam je sve čari tunižanske kuhinje: mnogo salata i povrća, pirinča, kus kusa, mesa, ribe, voća i poslastica kojima dominira začin od jasmina. Jasmin je cvet ovog regiona, kao što je kod nas lipa. Hamamet ima divan stari centar grada s medinom iz srednjeg veka, dosta restorana, kafića i prodavnica. Plaža je uređena, čista i lepa.
Nastavljamo ka jugu. Sledeća stanica El Džem. To je jedno neobično mesto. Rimljani su ovde napravili amfiteatar. Nešto je manji nego onaj u Rimu ali je očuvaniji. Pravi je doživljaj zaviriti u sve podzemne hodnike i uživati u bliskosti s dalekom istorijom.
Značajan istorijski spomenik nalazi se u obližnjem Keruanu. Ovaj, danas veliki grad, bio je najstarija islamska naseobina u Tunisu. Tu je izgrađena i najstarija džamija u severnoj Africi, Oqba Ibn Nafi, a njen minaret smatra se najstarijim na svetu. Kao što su se i naši monasi sklanjali u udaljene krajeve, daleko od osvajača, tako je i Keruan zidan 80 kilometara od mora i 25 kilometara od obronaka Malog i Saharskog Atlasa. Velika džamija u Keruanu četvrto je po značaju mesto hodočašća u arapskom svetu pa ako neko i ne stigne do Meke, Medine ili Jerusalima, priča se da pet odlazaka u Keruan vredi kao jedan odlazak u Meku.
I dalje idemo na jug ka nepreglednim brdima kamene pustinje Matmata. Predeo koji liči na površinu Meseca. Četiri petine Sahare čine stene i kamenje, a samo mali deo onaj fini pesak koji pravi dine. U oblasti oko gradića Matmata nikle su neobične podzemne kuće nomadskog naroda Berbera. U kamenu peščaru smestili su onoliko prostorija koliko im je bilo potrebno za porodicu, a za sve druge neprijateljski raspoložene posetioce postajali su nevidljivi. Posetili smo podzemni restoran u kojem smo ručali i okrepili se.
Sledeće odredište je Duz, oaza oko koje se širi baš onakva pustinja kakvu svi zamišljamo: s dinama, sitnim peskom koja se prostire u nedogled. A tu je i velika postaja za kamile, koje obavezno valja uzjahati.
Put nas zatim vodi na zapad do same granice s Alžirom. Da bi stigli do sledećeg grada – oaze koji se zove Tozer, prelazimo preko dela nepreglednog slanog jezera Šat Džerid. Put je prav kao strela, pogled nam luta sa leve na desnu stranu jer se oko nas nalaze slane bare iz kojih se vadi so, dok je sunce na horizontu. Mi sami na putu, put prav, a nad njime zalazi sunce. Oko nas nestvarna belina slanog jezera ali i vrućina od toplog vetra koji pirka kao iz fena. Sve u svemu, neverovatan prizor za pamćenje.
Tozer je poznat po ogromnim plantažama urmi. One su važan izvozni proizvod zemlje. Toplo veče, uživanje na bazenu i slatke urme. Divan završetak ispunjenog dana.
Sledećeg dana vratolomna vožnja pustinjom. Penjanje i spuštanje niz dine i preskakanje džombi, tako stižemo do pustog sela koje je svojevremeno izgrađeno za potrebe snimanja Lukasovih filmova “Ratovi zvezda“.
Pustinjske ruže su neobične kamenice koje vetar vaja od peska pa liče na cvet i pravi su suvenir sa ovog veoma neobičnog mesta.
Sledeće mesto koje obilazimo je Tamerza, oaza u planinskom masivu Atlas. Ovde postoji izvorište vode, reka Čebika, koja u jednom delu postaje vodopad. Većim delom smo se penjali, za šta je potrebna kondicija, pa kada smo se najzad našli na vrhu, kupanje pod vodopadom bilo je obavezno.
Dobili smo informaciju da se tokom septembra u ovom delu pustinje održava festival elektronske muzike na kojem gostuju mnogi svetski DJ-evi. Žurka na otvorenom, spavanje u šatoru i kupanje pod vodopadom. Upisano na listu želja za naredni period.
Bliži se kraj još jednog čarobnog putovanja. Poslednja stanica su Sus i Port el Kantau. Port el Kantau je turističko naselje koje se stapa s drevnim gradom Susom. Čisto, belo, popločano mesto s velikom plažom.
Odlazak u Tunis pruža mnogo vise od tihog odmora na palaži. Probajte, aktivni odmori jesu nešto naporniji ali vratićete se kući puni utisaka i slika koje ostaju urezane duboko u vama. Verujete, vredi!
Piše: Ivana Kovačević
Zdravo,
žao mi je, a očekivala sam, da posetite i fotografišete srpsko groblje u Bizerti, kao i kada sam čitala o Pečuju čudno mi je bilo da niste spomenuli značajne Srbe koji su rodjeni ili bili na neki način vezani za to mesto, poput velikih Petra i Nikole DObrovića, ali evo možda ideja,ako već toliko putujete obratite pažnju pa nas uputite, a i sebe, na neke Srbe iz tih mesta ili na neka srpska stradanja, grobove značajnih Srba ili spomenike podignute od strane Srba ili Srbima…Svako dobro i lepo je što delite fotke, iskustva i želju da i drugi putuju s Vama.Srdačni pozdravi