Foto: Ivana Kovačević

Ima putovanja koja mi se dese slučajno, Moskva je jedno od njih. Imali smo već dva isplanirana puta u naredna tri meseca, a onda su naletele jeftine karte za Moskvu. I šta ću, idemo! Bio je početak aprila, nadali smo se samo da nije mnogo hlano, ali bilo je.

Moskva ima pet aerodroma, mi slećemo na Šeremetjevo i dočekuju nas sneg i hladan vetar. Aerodrom je železnicom povezan sa gradom tako da brzo stižemo.

Bili smo svesni činjenice da nećemo uspeti da vidimo sve znamenitosti za četiri dana, ipak je ovo grad sa više od 12 miliona stanovnika. Za njegov obilazak neophodan je dobro osmišljen plan koji sam napravila i nadala se da će nas vreme poslužiti, tako da smo odmah po smeštanju krenuli u istraživanje.

Prvo sa čime se sretnete je metro. Ono što možete videti u samom gradu skoro pa je jednako lepo kao i sve ispod njega, odnosno u moskovskom metrou. Stanice su prave galerije, muzeji. Zidovi su ukrašeni najfinijim mermerom, isklesani i oslikani do najsitnijih detalja.

U bilo kojoj drugoj metropoli to bi bilo poslednje mesto gde bismo želeli da budemo, međutim moskovski metro je prava umetnost. On predstavlja pravo arhitektonsko čudo. Brojne statue i spomenici, reljefi, murali, mozaici, vitraži i fascinantni starinski lusteri prkose ostalim metroima sveta.

Svaka stanica krije drugačije lepote, svaka je unikatna i krije drugačiju priču, a neke su i zaštićene od strane države kao značajno kulturno dobro. Preko neta možete rezervisati turu sa vodičem koji će sa vama obići sve bitne stanice i ispričati vam njihovu priču.

Moram da se požalim, na stanicama rade starije gospođe koje ne znaju nijedan drugi jezik sem ruskog, tako da i sama kupovina dnevne karte predstavlja problem. Drugi problem je ako ne znate da čitate ćirilično pismo, kao što ja ne znam. Tako je moj dečko dobio mogućnost da bude vodič na ovom putovanju a ja sam bila slepi putnik koji ga je sledio u stopu. Što i nije bilo tako loše.

Na prvi pogled, glavni grad Rusije učinio nam se siv, depresivan i tmuran. Međutim, kako je vreme prolazilo, privikli smo se na taj bledunjavi sjaj jednog od najskupljih gradova na svetu. Iako pričamo o savremenom, modernom gradu, jednom od svetskih centara, socijalizam se još oseća i vidi svuda.

Puno je policije na ulicama. Kafići, prodavnice, pekare… izgledaju kao da se nalaziš u vremeplovu. Nije reč o negativnom utisku. Možda baš to čini Moskvu toliko drugačijom od ostalih metropola. Ovde su ljudi u nekom svom filmu.

Moskva Foto: Ivana Kovačević

Kada se govori o ruskoj prestonici, pored prvobitnog isticanja njene nesvakidašnje lepote, često ćete čuti  komentar da je veoma skup grad. I da, to zaista jeste tačno.

Ako želite da se provodite u klubovima, jedete u restoranima i uživate u šoping centrima, morate biti spremni da izdvojite priličnu sumu novca. Međutim, ako je cilj vaše posete upoznavanje i zbližavanje sa gradom i njenim stanovnicima, onda možete proći prilično dobro.

Najpoznatiji deo grada svakako je Kremlj. Sastoji se od četiri palate, četiri crkve, opasan je crvenim zidom i služi kao zvanična rezidencija predsednika Rusije. Izgleda zaista jedinstveno i moćno. To možete da zaključite još dok čekate sa spoljne strane u redu da kupite kartu za ulazak. Među zidinama Kremlja nalaze se crkve, muzeji i carske palate, koje su preživele sva burna vremena. Kuda god da vam pogled skrene, vidite istoriju uokvirenu interesantnom arhitekturom i niz građevina koje pričaju svoju priču.

Crveni trg, Moskva Foto: Ivana Kovačević

Odmah pored Kremlja, na Crvenom trgu nalazi se jedna od najpoznatijih crkava na svetu, crkva Svetog Vasilija Blaženog sa šarenim kupolama. Za samu crkvu, koja je zaštitni znak Moskve ali i čitave Rusije, postoji priča da je, po završetku izgradnje, tadašnji car Ivan Grozni koji je i naručio gradnju, oslepeo arhitektu da bi crkva ostala unikatno delo u svetu.

Ulazak se plaća simbolično, a kada uđete, očekuju vas nesvakidašnja arhitektonska rešenja koja su nam se jako svidela. U srednjem delu objekta na spratu zatekli smo muški hor koji je pevao crkvene pesme. Jako lepo iskustvo.

Zgrade oko trga podsećaju na socijalističku eru, ali i carsku Rusiju. Međutim, iznenađuje ogroman uticaj Zapada. Restorani američke brze hrane, prodavnice najnovijih modnih brendova, moderni poslovni centri savladali su grad za koji sam mislila da je prestonica otporna na Zapad i zapadnjačku kulturu.

Foto: Ivana Kovačević

Moskva je grad koji je preplavljen tržnim centrima, a najpoznatiji i najstariji je GUM koji se nalazi na Crvenom trgu u blizini Lenjinovog mauzoleja.

GUM Foto: Ivana Kovačević

Unutrašnjost GUM-a je jako interesantna i tematski se ukrašava. U vreme kada smo mi bili, pred Uskrs, to je bila aktuelna tema.

Unutrašnjost GUM-a Foto: Ivana Kovačević

Na Crvenom trgu nalazi se i Lenjinov mauzolej, koji je i danas, posle mnogo vremena i političkih promena, možda i najposećenija turistička atrakcija u gradu. Tu je izloženo Lenjinovo balzamovano telo. Mauzolej čuva “Mirna straža”. Oni mirno stoje, polupromrzli na minusu koji je tih dana bio naša svakodnevica.

Kitaj gorod, stari trgovački kvart krivudavih ulica iz 13. veka, i pešačka zona Arbat u kojoj se nalazi Puškinova kuća takođe treba obići.

Ne ide da si u Moskvi a da ne odeš do Boljšoj teatra. Ako niste srećnici kao što smo bili mi, i ne uspete da kupite karte preko neta za balet ili operu, tokom dana postoje organizovane ture za obilazak tog božanstvenog zdanja.

Boljšoj teatar na ruskom znači Veliki teatar, i da, upravo je to. Star je 191 godinu i kroz istoriju je više puta rekonstruisan ili popravljan usled požara ili burne ratne istorije odnosno, sovjetske ere.

On je najbolji u Rusiji i nalazi se na listi najprestižnijih svetskih pozorišta. Ispred njega, na prvom mestu, je Milanska skala. Nijedna baletska ili operska predstava na svetu nije fascinantna koliko ruske i kada ste u Moskvi, nemojte propustiti da odgledate makar jednu. Mi smo prisustvovali operi Rodelinda. Ne mogu da kažem da sam uživala, ali je bilo fino iskustvo. Naime, opera je bila na italijanskom a sa strane na monitorima prevod na ruskom, trudila sam se da razumem, ali… Toliko lepo pevaju da sam treći čin prespavala. Pamtiću Boljšoj i spavanje u njemu, zauvek.

Boljšoj teatar Foto: Ivana Kovačević

Moskva jeste grad širokih ulica i megalomanskih građevina, ali je i grad zelenila i parkova. U poređenju sa drugim evropskim gradovima ima najviše zelenih površina. Gorki park ili Park kulture smo i mi obišli. Prostire se tri kilometra uz reku Moskvu. Kada je lepo vreme, mnogi koncerti i festivali se održavaju upravo u ovom parku.

Dok šetate, pogled vam se pruža ka spomeniku Petru Prvom, spomeniku u obliku broda na čijem pramcu stoji vladar iz vremena carske Rusije. Megalomanski je velik kao i sve ovde.

Spomenik Petru prvom Foto: Ivana Kovačević

Prekoputa reke, zgrade koje vam vrlo brzo zapnu za oko su neboderi koji nose naziv „Sedam sestara“. To je grupa od sedam nebodera koji su izgrađeni za vreme Staljinove vladavine te su popularno nazvani i Staljinovi neboderi.

Odlazak na pijacu je jedan od naših rituala gde god da putujemo. U Moskvi je najveći ulični Izmailovsky market. Do njega se lako stize metroom, i tamo možete naći suvenire po znatno nižoj ceni nego u centru. Međutim, nije radio kada smo mi hteli da ga posetimo.

Zato smo se uputili ka Danilovsky marketu. Kažu da ovde donose iz čitave Rusije ribu, kavijar, povrće, voće, sireve i ostale prozivode i da je izbor najbolji. Čitav jedan deo pijace je sa restorančićima i tezgama gde se priprema hrana i gde na licu mesta možete konzumirati šta god poželite.

Klopa je bila više nego odlična, pokupovali smo još neke od namirnica da spremimo kod kuće za večeru. Jako mi se dopalo piće koje se pije kao aperitiv i zove Balzam, pravi se od različitih biljaka i trava i umereno je blag.

Sledeći dan je bio rezervisan za posetu parku VDNH i Memorijalnom muzeju Kosmosa.

Ovakav park nigde na svetu nećete imati prilike da vidite zato, ako planirate da posetite rusku prestonicu, obavezno ga uvrstite na svoju listu. To je istorijski i arhitektonski kompleks. Obuhvata vise od 500 stalnih celina a 49 su objekti opšteg kulturnog nasleđa.

Od samog početka postojanja, park je laboratorija u kojoj su najbolje sovjetske arhitekte, vajari i umetnici eksperimentisali. Takođe, glavno je mesto u gradu za rekreativne aktivnosti, istaknute kulturne, gastronomske i sportske događaje.

Svaka bivša republika Sovjetskog saveza ovde ima svoj paviljon gde se možete upoznati sa njenim nasleđem, hranom i pićem. Park obiluje jezerima, muzejima, okeaniumom, klizalištem, a tu je smešten i veliki putnički avion koji je pretvoren u kafić.

Veoma mi je žao što fotoaparatom ne možete da zabeležite sve što na ovom mestu vidite i doživite jer je sve ogromno i veliko i ne može da se prenese na fotografiju. Pošteno smo se smrzli, ali vredelo je.

Odmah pored parka se nalazi Muzej Kosmosa. Fasciniraće vas dok ga posmatrate sa spoljašnje strane a kada uđete okupiraće vas čitav.

Spremite se da ovde provedete oko pet sati, toliko vremena treba za čitav obilazak. Ako do tog momenta niste bili zaljubljenik u kosmos, letilice, spejsšatlove, kada izađete, bićete. Ovo je jedinsveni muzej te vrste koji se nalazi unutar ogromnog spomenika.

I da znate, tvorci muzeja vrlo su se potrudili da vam pokažu i dočaraju istoriju istraživanja svemira i međuplanetarne satelitske letove. Upoznaćete se sa mnogo zabavnih spravica, kako izgleda i koji se materijali koriste za izgradnju svemirske letilice i sve to gledate izbliza. Avantura koju nećete moći da zaboravite, priča o ljudima koji su verovali i nisu se plašili da sanjaju i stave sve na kocku da bi te snove ostvarili. Ljudi koji su pokušali da urade nemoguće i u tome uspeli uprkos svemu. Od konstruktora do pilota.

Moram da naglasim da postoje grupe za decu tako da je ovo uzbudljiva avantura za sve od sedam do 77.

Muzej Kosmosa Foto: Ivana Kovačević

Kada ovako kvalitetno, lepo i van svih očekivanja provedete dan, ne preostaje vam ništa osim da se počastite i da uživate u njihovom tradicionalnom jelu. Boršč, čorba od cvekle i kupusa kuvana sa suvim mesom bila je više nego ukusna, a vodka standarno dobra.

Boršč Foto: Ivana Kovačević

Moskva je divna i monumentalna, ali isto toliko surova da uteruje strah u kosti. Ta njena različitost od svega što ste ranije videli i doživeli uvuče se pod kožu da jedva čekate dan kada ćete je sledeći put posetiti. Samo se nadam, po toplijem vremenu.

Piše: Ivana Kovačević